Anksioznost je jedna od najčešćih tema s kojima se susrećem u svom radu. I jedan od najčešćih nesporazuma.
Mnogi je doživljavaju kao neprijatelja - nešto što treba potisnuti, ignorisati ili “preboljeti”. Ali anksioznost zapravo ima važnu funkciju: to je naš unutrašnji alarm koji nas upozorava na opasnost.
Problem nastaje kada taj alarm počne zvoniti prečesto, preglasno ili u situacijama koje objektivno nisu opasne.
Kako prepoznati anksioznost
Anksioznost se rijetko pojavljuje samo kao “nervozan osjećaj”. Često dolazi s:
- Fizičkim simptomima - ubrzano srce, stezanje u grudima, otežano disanje, znojenje, tremor
- Kognitivnim obrascima - katastrofiziranje, preplavljenost brigama, teškoće koncentracije
- Promjenama u ponašanju - izbjegavanje situacija, prokrastinacija, pretjerana priprema
Zašto je ne bismo trebali ignorisati
Ignorisanjem anksioznosti ona ne nestaje - naprotiv, često raste. Izbjegavanjem situacija koje je okidaju kratkoročno dobijamo olakšanje, ali dugoročno uvjeravamo mozak da je ta situacija doista opasna.
To je mehanizam koji stručnjaci nazivaju negativnim pojačanjem - i zbog njega anksioznost može postajati sve intenzivnija i sve šira.
Šta pomaže
Dobra vijest je da anksioznost dobro reaguje na intervenciju - i to ne nužno dugotrajnu ili intenzivnu. Neki od pristupa koji su dokazano učinkoviti:
- Kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT) - učimo prepoznavati i mijenjati misaone obrasce koji hrane anksioznost
- Izlaganje - postepeno, kontrolisano suočavanje s okidačima
- Tehnike regulacije - disanje, mindfulness, tjelesna aktivnost
- Razumijevanje - samo znanje o tome zašto se anksioznost pojavljuje već smanjuje njen intenzitet
Ako prepoznaješ sebe u ovom tekstu i osjećaš da ti anksioznost ometa svakodnevni život, slobodno me kontaktiraj. Ponekad je dovoljno nekoliko razgovora da se stvari pomaknu s mjesta.